MULTIPLA SKLEROZA – SVAKA BOLEST IMA SVOJ UZROK

Mutipla skleroza (MS), u „modernoj medicini“ definirana je kao kronična autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava (mozga, leđne moždine, vidnih živaca) gdje imunološki sustav greškom napada mijelinsku ovojnicu (zaštitni omotač živaca), uzrokujući upalu i oštećenje (demijelinizaciju), što prekida komunikaciju između mozga i tijela, dovodeći do raznih neuroloških simptoma poput slabosti, problema s vidom, ravnotežom, te kognitivnih i senzornih promjena. Obolijevaju češće žene, najčešće između 20. i 40. godine života, a tijek bolesti je nepredvidiv s razdobljima pogoršanja (relapsi) i poboljšanja (remisije).

Demijelinizacija predstavlja oštećenje mijelina, izolacijskog sloja živaca, usporava ili blokira živčane impulse. Mijelin je masna, bijela tvar koja tvori izolacijski omotač oko aksona živčanih stanica, omogućujući brzo i učinkovito provođenje živčanih impulsa. Građen je pretežno od lipida – masnih komponenti (oko 70-80%, uključujući fosfolipide, kolesterol i cerebrozide) i proteina (20-30%), a proizvode ga Schwannove stanice (periferni živčani sustav) i oligodendrociti (središnji živčani sustav). Propadanje mijelinske ovojnice (demijelinizacija) u središnjem živčanom sustavu karakteristična je za multiplu sklerozu. Postavlja se pitanje zbog čega se dešava propadanje mijelinske ovojnice? U kontekstu ove bolesti postoji nekoliko razloga:

1.       INTOKSIKACIJA TEŠKIM METALIMA:

Zbog „modernog“ načina života, koji uključuje neznanje širokih masa o opasnosti izlaganja teškim metalima, uz profit određenih interesnih skupina (raznih industrija koje koriste u svojim proizvodima teške metale), dolazimo do globalnog sindroma zagađenosti te intoksikacije ovim metalima. Teški metali ne predstavljaju problem kada su prisutni u okolišu u niskim koncentracijama, koje nisu štetne za organizme, no kada se koriste u raznim proizvodima u većim količinama, predstavljaju veliku opasnost za žive organizme. Teški metali, posebno olovo (Pb – olovne cijevi, naftna industrija), živa (Hg- stomatologija i medicina), kadmij (Cd-baterije) i arsen (As-petrokemija, prerađevine ugljena ili pesticidi), povezani su s nastankom i napredovanjem multiple skleroze (MS) uzrokujući kroničnu upalu, oksidativni stres i oštećenje mijelina. Studije pokazuju da pacijenti s MS-om često imaju veće koncentracije ovih toksičnih metala u krvi, urinu i tkivima, uz nedostatke zaštitnih metala poput cinka i bakra. Trenutačno prisutni podaci upućuju da pacijenti koji su oboljeli od multiple skleroze imaju u locus coeruleus povećane koncentracije žive. Locus coeruleus je mala jezgra, dio moždanog debla koja djeluje kao primarno mjesto za proizvodnju norepinefrina (noradrenalina) u središnjem živčanom sustavu. Ključan je za regulaciju uzbuđenja, reakcije na stres, pažnju i pamćenje. Mišljenja da bi živa mogla igrati ulogu u MS-u temelje se na podacima koji upućuju na zubne amalgamske restauracije - plombe (koje sadrže živu), a nisu uklanjane na ispravan način.

2.       PARAZITI:

Kao kompenzacija na nakupljanje teških metala u mekim tkivima (mozgu) vežu se paraziti koji djeluju kao „pomoć“ na mjestima nakupljenih metala, budući da se s njima hrane, no pritom troše u tijelu ostale hranjive tvari koje su potrebne za normalan rad imunološkog sustava i obnovu tijela. Autopsije mozga pacijenata koji su podlegli oboljenju od multiple skleroze pokazale su prisutnost parazita u središnjem živčanom sustavu (najčešće su to bile nematode).

3.       INFEKCIJA KANDIDAMA

Gdje su prisutni teški metali i paraziti, prisutne su i kandide. Kandide su oportunistički patogeni, koji se razmnožavaju kada se ukaže prilika za njihov rasti i razvoj, a hrane se također teškim metalima te šećerom. Također, kandide mogu stvarati određene produkte svog metabolizma, tzv. LPS (lipopolisaharide), koji kod oboljelih od multiple skleroze uzrokuju progresiju (napredovanje) bolesti. Istraživanja ukazuju na potencijalnu, ali ne u potpunosti utvrđenu, vezu između infekcija vrstama Candida i razvoja ili pogoršanja lezija (oštećenja u živčanom sustavu) multiple skleroze. Studije potvrđuju više razine antitijela protiv Candide i gljivičnih antigena u serumu i cerebrospinalnoj tekućini u pacijenata s MS-om. Candida može doprinijeti patogenezi MS-a izazivanjem upalnih reakcija u središnjem živčanom sustavu, potencijalnim oštećenjem mijelina i utjecajem na težinu bolesti.

Sva tri navedena problematična uzroka (teški metali, paraziti i kanidide) predstavljaju jednu kompleksnu tvorbu koju nazivamo biofilm (ili plak- kao što je plak i na zubima). Biofilmovi su forme koje je vrlo teško detoksicirati i odstraniti iz tijela jer su zaštićene s posebnim slojem polisaharida i proteina. Možemo reći da su biofilmovi „učahureni“ patogeni otporni na imunološki sustav i antibiotike. Budući da predstavljaju strano tijelo, imunološki sustav našeg tijela pokušava ih eliminirati, no bezuspješno. Zbog toga na tim mjestima nastaje lokalni autoimuni proces koji je opasan, posebice ako se dešava u mozgu, te uzrokuje propadanje mijelina. Parazitne infekcije i infekcije s kandidama predstavljaju oportunističke infekcije. Ti mikroorganizmi razmnožavaju se zbog okoline koja im pruža hranu i uvjete za rast i razmnožavanje. Dakle mikroorganizmi nisu krivci disbalansa i nakupljanja toksina u tijelu, već su posljedica istog.

GRAĐA MIJELINA:

Kako smo već spomenuli, mijelin u mozgu građen je pretežno od fosfolipida, kolesterola, cerebrozida i proteina. U najvećem postotku zastupljeni su fosfolipidi, tj. fosfatidil-kolin. Kolin je spoj esencijalan za rad jetre i žuči, te za detoksikaciju otrova iz tijela. Jedan od uzroka demijelinizacije, tj. propadanja mijelina, ne mora biti samo prisutnost teških metala i toksina u mozgu, nego također i njihova prisutnos u drugim tkivima u tijelu. Kako bi jetra neutralizirala i izbacivala toksine iz krvi i tijela, nužno joj je potreban kolin. Ako je tijelo prezasićeno s otrovima i teškim metalima, a izvori kolina u prehrani su premali, u tom slučaju tijelo aktivira alternativni put za nadoknadu kolina, i to putem razgrađivanja fosfatidil kolina u mijelinskim ovojnicama živčanog sustava – procesa koji se zove demijelinizacija. Dakle multipla skleroza kao demijelinizacijska bolest rezultat je lokalnog autoimunog procesa te razgradnje fosfatidil kolina kojeg tijelo koristi kako bi održavalo homeostazu (konstantan nivo) detoksikacije.

Svaka bolest, kao i uvijek, reakcija je tijela na nastali disbalans ili trovanje vanjskim čimbenicima. Bolest je samo simptom, a uzrok uvijek postoji. Prirodni pristup liječenju multiple skleroze trebao bi uključivati delikatnu detoksikaciju tijela od toksina i teških metala, potporu radu jetri (razmotriti i genetsku strukturu koja potencijalno usporava detoksikaciju) i suplementaciju (nadoknadu) fosfatidil kolina. Detoksikacija mora uključivati i poseban režim prehrane te izbjegavanje kontakta s izvorima teških metala i okolišnih toksina (pesticida, herbicida, industrijskih toksičnih boja, parfema, lijekova..). Nakon što se izvrši određena razina detoksikacije potrebno bi bilo napraviti dehelmintizaciju (detoks parazita) i balansiranje mikrobioma. U svim točkama ovog procesa vrlo je bitno nadoknađivati i balansirati druge esencijalne minerale (magnezij, cink, kalcij, bakar..) te koristiti specifične adsorbense (pripravke koji vežu toksine) kako nastali toksini od mikroorganizama i raspadnutih biofilmova ne bi ponovno kolali po tijelu. Naime svaki patogeni mikroorganizam prilikom razgradnje otpušta LPS-ove tj lipopolisaharide i toksine (teške metale). Ti lipopolisaharidi mogu uzrokovati Herxheimerovu reakciju i stvoriti vrlo neugodne simptome. S obzirom na to da se radi o vrlo delikatnim organima, mozgu i jetri, ovakav oblik detoksikacije i liječenja prepustite iskusnom funkcionalnom terapeutu.