PARACETAMOL - LIJEK ILI OTROV?
Paracetamol ili acetaminofen (amer. Tylenol) je vrlo često korišten analgetik (protiv bolova) i antipiretik (za snižavanje povišene tjelesne temperature). Posebice je popularan jer ne „sjeda teško“ na želudac, dostupan je u maloprodajnim lancima ljekarni, a posebice je popularan i favoriziran od strane medicinske struke kao lijek izbora u trudnoći i dojenju.
No svaki lijek je i otrov, ovisno o dozi i mehanizmu djelovanja. Paracetamol nije bezazlen lijek stoga i njegovu primjenu treba shvatiti ozbiljno. Lijekovi koje propisuju liječnici u najvećem postotku su sintetskog podrijetla. Sintetizirani lijekovi predstavljaju ne-prirodne molekule dobivene na umjetni način, a takve se molekule mogu patentirati. Patenti u farmaceutskom svijetu donose veliku količinu zarade. Stoga je put od sinteze lijeka do njegove primjene motiviran isključivo novcem. Prirodne molekule ne donose veliku zaradu, ne mogu se patentirati, pa stoga i nisu od interesa velikim korporacijama. Također, prirodne molekule često imaju i ciljano djelovanje u tijelu te predstavljaju u punom smislu riječi – lijek, jer liječe uzrok bolesti, a ne samo simptome kao što to radi većina sintetskih lijekova.
Veliki odjek u javnosti oko primjene paracetamola pokrenut je nedavnom objavom studije sa sveučilišta Harvard, o rizičnosti primjene acetaminofena (paracetamola) u trudnoći. U studiji stoji da primjena paracetamola u trudnoći može povećati rizik od razvoja autizma i ADHD-a kod djece. Evidentirano je i znanstveno potkrijepljeno da je paracetamol najčešći uzrok akutnog jetrenog zatajenja u današnjem dobu, a kumulativna primjena predstavlja rizik od razvoja hepatotoksičnosti (hepato-jetra). Da bismo razumjeli o čemu se tu točno radi potrebno je razjasniti sam metabolizam i put eliminacije ovog lijeka u tijelu.
Metabolizam paracetamola
Svi lijekovi nakon što izvrše svoj učinak, koriste i detoksikacijske puteve našeg tijela kako bi se pravilno eliminirali. Eliminacija lijekova započinje najčešće u jetri i bubrezima. Paracetamol se obrađuje u jetri pomoću enzima, molekula koje ubrzavaju kemijske reakcije u tijelu. Nakon što prođe enzimatsku obradu lijek prelazi u tzv. metabolit lijeka, koji se potom izbacuje iz tijela van putem urina i u nešto manjem postotku putem stolice. U jetri postoje posebni enzimi koji obrađuju lijekove i toksine iz okoliša, to su tzv. citokromi, skraćeno nazvani CYP. Paracetamol za svoju eliminaciju koristi skupinu enzima u jetri koji se nazivaju CYP450, a nastali nus-produkt te reakcije nazova se benzokinon radikal, te je vrlo toksičan i štetan. Zbog toga, odmah mora stupati u reakciju s glutationom, najbitnijim antioksidansom u jetri. Antioksidansi su molekule koje smanjuju štetnost otrovnih molekula u tijelu tako što ih neutraliziraju i olakšavaju njihovu eliminaciju. U slučaju pretjerane primjene paracetamola, predoziranja, genetski smanjene detoksikacijske sposobnosti jetre ili manjka glutationa, paracetamol se nakuplja u tijelu u svom toksičnom metaboličkom obliku (benzokinon radikal) što uzrokuje trovanje opasno po život.
Koja je opasnost od primjene paracetamola u trudnoći i dojenju?
Razvoj ploda u trudnoći, nedonoščad ili dojenčad su najosjetljivija skupina te zahtijevaju posebnu brigu kada je u pitanju primjena lijekova. Kod razvoja ploda u trudnoći ili kod dojenčadi koja nemaju još u potpunosti razvijen detoksikacijski mehanizam jetre, primjena paracetamola u trudnoći (paracetamol se prenosi s majke na plod), dojenju (paracetamol se izlučuje putem majčinog mlijeka) ili primjena čepića i sirupa s paracetamolom kod dojenčadi može dodatno smanjiti detoksikacijsku sposobnost jetre - tako malog organizma. Paracetamol zauzima detoksikacijske enzime, troši glutation te uzrokuje zastoj u obradi i izbacivanju drugih toksina i otrova van iz tijela. Dojenčad je posebno ranjiva skupina ne samo zbog stupnja razvoja organa, već i zbog nametnutog programa obaveznog cijepljenja. Prilikom cijepljenja u tijelo se unosi veći broj sintetskih spojeva, adjuvansi i konzervansi - teški metli (aluminij, i živa) koji su dio formulacija svih cjepiva. Ti toksini također zahtijevaju optimalnu funkciju jetre, CYP enzime i glutation za pravilnu eliminaciju iz tijela. Pedijatri najčišće preporučuju roditeljima primjenu paracetamola ako dijete razvije febrilno stanje (povišenu temperaturu) zbog primjene cjepiva. Paracetamol može umanjiti radnu sposobnost jetre da eliminira toksične komponente cjepiva. U tom slučaju teški metali se ne obrađuju u jetri za eliminaciju, nego odlaze u mozak i tamo se talože. Posljedica nakupljanja teških metala u mozgu dovodi do razvoja ADHD-a i autizma.
U povijesti već su se dešavale strašne posljedice neodgovorne primjene lijekova, kao što je bila talidomidska katastrofa. Talidomid je bio sedativni lijek koji se pojavio na njemačkom tržištu 1956. godine, a preporučivo se trudnicama kod nesanice, mučnine i povraćanja te se reklamirao kao siguran lijek. 1960. godine postao je i najprodavaniji sedativ u Njemačkoj, no već godinu dana kasnije 1961. primijećen je porast broja djece koja su se rađala s deformitetima, a čije su majke tijekom trudnoće koristile talidomid. Ovo je jedan u nizu dokaza gdje je primjena sintetskih lijekova imala katastrofalne posljedice. Zbog relativno brze i evidentne nuspojave Talidomida, lijek je povučen s tržišta. Za neke lijekove, nažalost moraju proći i godine primjene dok se ne uvide nuspojave i dokaže njihova štetnost. Stoga je potreban pojačan oprez kod primjene i deklarirano „sigurnih“ lijekova, jer nuspojave koje se ne vide i evidentiraju odmah, ne znači da ne postoje, te da se neće pojaviti nekada u budućnosti. Stroža regulativa i izbacivanje nesigurnih i neprovjerenih lijekov za primjenu u trudnoći i kod male djece trebala bi potaknuti znanstvenike da otvore um prema razvoju sigurnih i prirodno prihvatljivih opcija novih lijekova, temeljenih na istraživanjima koje ne financira korumpirana znanost.
