UPALNE BOLESTI CRIJEVA - MOGU LI SE IZLIJEČITI?
Dva najčešća tipa bolesti koje zahvaćaju probavni sustav su upalne bolesti crijeva i sindrom iritabilnog crijeva. Za razliku od kroničnih funkcionalnih bolesti crijeva povezanih s neregularnim radom probave, sindroma iritabilnog crijeva (Irritable Bowel Syndrome - IBS) postoje upalne bolesti crijeva (Inflammatory Bowel Disease - IBD) koje karakterizira upala stijenke crijeva. U upalne bolesti crijeva ubrajamo Crohnovu bolest i Ulcerozni kolitis. Crohnova bolest je kronična upalna bolest probavnog sustava koja može zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava, od usta do anusa, ali najčešće tanko i debelo crijevo. Ulcerozni kolitis je lociran samo na debelo crijevo. Crohnova bolest je prvi put sistematski opisana i dobila svoje ime 1932. godine zahvaljujući radu Burrill Crohna i njegovih kolega. Zašto nam je značajna okvirna godina pojave ove bolesti? Zbog toga što su 1930te obilježile ključno razdoblje za agrokemikalije, s pojavom ranih sintetičkih organskih herbicida poput dinitrofenola. Iako su se teški metali počeli već masovno koristiti 1900tih godina (npr. olovni-arsenat) te su ostali prevladavajući za suzbijanje štetočina/gljivica, no razvoj sintetičkih kemikalija je uzeo enormni zamah kao što je bilo otkriće opasnog DDT-a, što je zajednički postavilo temelje za "zlatno doba pesticida". Zlatno doba za profitere, proizvođača agrokemikalija, ali i farma industriju koja je prvi „lijek“ (Sulfasalazin) protiv upalnih bolesti crijeva plasirala na tržište vrlo brzo već 1938. godine. Ovdje možemo i spomenuti da je prvi antibiotik za sustavnu primjenu pušten na tržište 1910. godine, što se nadovezuje na mozaik ljudske gluposti, no veza s upalnim bolestima crijeva slijedi u daljnjem tekstu.
UTJECAJ SINTETSKIH SPOJEVA NA LJUDSKO ZDRAVLJE
Pošto smo svi izloženi sintetičkim organskim i anorganskim kemikalijama kroz cijeli život, postavlja se pitanje zbog čega neki ljudi razviju upalne bolesti crijeva, a neki ne? Odgovor leži u našem mikrobiomu te genetskoj strukturi koje posjeduje sluznica crijeva. Naime sluznica crijeva (intestinalna sluznica) građena je od jednostaničnog sloja epitela (stanica) na svojoj površini, a sastoji se od specijaliziranih stanica (enterocita) koje se neprestano obnavljaju (svaka 3-4 dana) i služe za apsorpciju hranjivih tvari i vode te za zaštitu od patogena, stvarajući vitalnu crijevnu barijeru. Dakle sluznica crijeva služi kao opna koja štiti od prodora stranih, štetnih tvari i patogena u tijelo. Unutar crijeva nalaze se probiotičke bakterije i ostali mikroorganizmi koje zajednički nazivamo mikrobiom. Mikrobiom osim što ima funkciju da potpomaže probavu, ima i druge uloge npr: stvaranje protuupalnih faktora, vitamina, minerala, hormona i drugih potrebnih spojeva za normalno funkcioniranje sluznice crijeva (daje joj čvrstoću i integritet), mozga i cijelog organizma. Što je mikrobiom raznolikiji i zdraviji, zdravija je i sluznica crijeva.
Sustavna primjena antibiotika uzrokuje drastičan pad broja dobrih bakterija u probavi te uzrokuje sindrom propusnog crijeva („leaky gut“). Ako je crijevo podložno propusnosti, a konzumiramo hranu koja je tretirana herbicidima, pesticidima i drugim kemikalijama, u tom slučaju imamo i pojačan prodor štetnih kemikalija iz hrane u organizam. Zbog lipofilnog karaktera tih kemikalija („lipo-vole masno“) one će imati afinitet raspoređivati se u tkiva koja su pretežno građena od masnog tkiva kao što je mozak, što je izuzetno opasno. U tom slučaju mozak šalje povratni signal u crijeva da je nešto pošlo po zlu. S obzirom na to da je ljudski organizam savršeno dizajniran da se samo-obnavlja te ima na raspolaganju više rezervnih planova za regeneraciju, jedan od ključnih koji se uključuje u ovom slučaju je restrukturiranje tj. prilagodba mikrobioma na nastalu situaciju. Prilagodba mikrobioma kod trovanja tijela sa štetnim kemikalijama je nagli pad broja dobrih bakterija te nagli porast broja bakterija koje proizvode sumpor u probavi - i to specifično roda bakterija Desulfovibrio. Njihova uloga je pojačano stvaranje H2S-a tj. sumporovodika koji predstavlja jednostavan i brzo raspoloživ izvor sumpora u tijelu. H2S je esencijalni plino-transmiter ili plinovita signalna molekula koja djeluje na različite sustave, kao što su gastrointestinalni, neurološki, kardiovaskularni, respiratorni, bubrežni i jetreni sustav. H2S se smatra trećim plinotransmiterom, uz dušikov oksid (NO) i ugljikov monoksid (CO), te je uključen u upalu, pokretljivost crijeva, oksidativni stres, zacjeljivanje ulkusa, vaskularni tonus, neuromodulaciju, lučenje hormona, apoptozu i mnoge druge vitalne biološke funkcije. H2S možemo nazvati i „back up planom“. Sumpor je najbitniji element za obnovu sluznice crijeva te za stvaranje najbitnije detoksikacijske molekule – glutationa. No kod nekih ljudi sumporovodik u prevelikim količinama u crijevima uzrokuje neugodne, ali ne toliko značajne simptome kao što su: nadimanje, vjetrove s mirisom na pokvarena jaja (znak sumpora u probavi), umor, slabu probavu, proljev ili zatvor, dok kod nekih ljudi koji imaju lošu genetsku strukturu sluznice crijeva uzrokuje propadanje sluznice odnosno upalnu bolest crijeva – u tom slučaju što više je sumporovodika u probavi time je stanje gore. Loša genetska struktura kod tih ljudi obično uključuje mutacije na CBS, SUOX, GST genima koji su bitni za metabolizam sumpora u tijelu te TST i MST genima koji nemaju dovoljan kapacitet razgradnje sumporovodika u probavi. Pojednostavljeno, da nismo toliko izloženi štetnim profitabilnim otrovima već više od 140 godina, ne bismo ni znali da imamo genetske mutacije tog tipa. Genetske mutacije ili tzv. genetski polimorfizmi nisu zdravstveno značajni ako postoje idealni uvjeti za funkcioniranje organizama. Polimorfizmi su samo dio naše kolektivne različitosti i ne bi smjeli biti okrivljenici za bolesti.
Jasno je da uplitanje čovjeka motiviranog novcem i vlastitim egom u prirodne procese o kojima ne zna apsolutno ništa predstavlja recept za propast. Prirodni ekosustav je savršeno i delikatno posložen još u doba dok čovjek nije ni postojao na zemlji te zavrjeđuje daleko više poštovanja i istraživanja prije nego što se neka profitna molekula pusti u masovnu primjenu. Mnogi će reći; “ali da, antibiotici su nas spasili od smrtonosnih bolesti” – no da je li to točno? Bakterije, virusi i biljke su na zemlji prije nas, i moramo ih poštivati, s njima surađivati, a ne kreirati disbalans. Sve bolesti koje danas pogađaju ljude posljedica su uplitanja čovjeka u harmoniju, prkošenje prirodnim procesima koji su ustabiljeni na zemlji već milijunima godina. Infektivne bolesti pojavile su se kao posljedice nehigijene i rezistencije mikroorganizama na prekomjernu primjenu antibiotika, te ostale bolesti kao posljedica globalnog trovanja sintetskim kemikalijama.
Kako bi izliječili upalne bolesti crijeva potrebno je vratiti harmoniju i balans samog mikrobioma te omogućiti normalan metabolizam sumpora u tijelu kako bi se sluznica crijeva u potpunosti obnovila. Liječenje ovih bolesti započnite osvješćivanjem o stvarnom uzroku nastalog problema. Krenite s integrativnom medicinom koja se razumije u metabolizam sumpora te ulogom mikrobioma u liječenju upalnih bolesti crijeva. Dugoročno gledano, što prije napustimo primjenu štetnih i izmišljenih kemikalija u svakodnevnom životu te se vratimo prirodi i harmoniji, time možemo očekivati bržu regeneraciju cijelog društva od svih drugih teških bolesti.
