VIRUSI – KRIVCI ZA BOLESTI ILI INDIKATORI LOŠEG STANJA ORGANIZMA?

Virus gripe vrlo je jednostavno građen, od vanjskog lipidnog omotača s ključnim proteinima – hemaglutinin (H) i neuraminidaza (N), koji određuju tip i podtip virusa, te od unutrašnje nukleokapside s genetskom materijalom – RNA (ribonukleinska kiselina). Svaki virus ima i svoj životni ciklus, a razmnožava se isključivo u živim stanicama domaćina. Slično virusu gripe, koronavirusi su slično građene čestice, čija se vanjska ovojnica sastoji od lipidnog dvosloja i strukturnih proteina koji se nazivaju peplomeri. Unutar ovojnice nalazi se nukleokapsida s jednolančanom nasljednom tvari RNA. Nakon što ljudsko tijelo ili životinja dođu u kontakt s virusom, virusna čestica nalazi na površini ljudske stanice receptore na koje se veže. Potom, specifičnim mehanizmima, virus unosi svoje genetske komponente u stanicu, bilo putem samog ulaska RNA u stanicu ili fuzije (spajanja) cijele virusne čestice sa stanicom.

Kako je u prirodi sve vrlo delikatno kreirano, tako i samo razmnožavanje virusa u ljudskom tijelu predstavlja jedan posebno složen proces. Virusi u stanicama domaćina koriste ribosome (organele u stanici koji služe za biosintezu bjelančevina - translaciju) kako bi umnožili svoju nasljednu tvar - RNA. Virus gripe može koristiti prisustvo teških metla u stanici (pa čak i metala koji su esencijalni za optimalan rad organizma, kao što su cink, željezo ili krom), kako bi sebi olakšao razmnožavanje. To je proces koji se naziva stanična manipulacija te nam otkriva koliko je bitno da u tijelu bude prisutno što manje teških metala. Ostali esencijalni minerali bi trebali biti raspoređeni u tijelu na svom odgovarajućem mjestu, i ne bi smjeli biti nakupljeni u jednom organu. Previsoke koncentracije metala u tijelu na krivome mjestu, mogu dovesti i do jačeg razmnožavanja virusa. Naprimjer, upala uzrokovana gripom mijenja metabolizam željeza u tijelu, što potencijalno povećava replikaciju (razmnožavanje) virusa, dok višak željeza (kod nakupljanja željeza u jetri ili kod hemokromatoze) dovodi do pogoršanja težina gripe te posljedično do problema s jetrom, oksidativnog stresa i lošijeg ishoda same bolesti.

Nakon što se virus umnoži, napušta stanicu zajedno sa svojom umnoženom nasljednom komponentom RNA, te se širi dalje u druge stanice. Virus gripe posjeduje pomoćni protein neuroaminidazu koja mu olakšava odvajanje od stanične membrane prilikom izlaska iz stanice, dok recimo Polio virus (dječje paralize) i Koronavirusi, za napuštanje stanice koriste stanične organele koje se nazivaju lizosomi. Lizosomi su stanične organele koje sadrže razne enzime te omogućavaju stanici da sakuplja i razgrađuje stanični otpad. Ova dva virusa koriste se mehanizmom manipulacije lizosomima, tako da uzrokuju razgradnju lizosoma, izlijevanje toksičnog sadržaja lizosoma u stanicu zbog čega stanica gubi strukturu i raspada se. Takvo stanje stvara jaki upalni proces u tijelu te naglo povisuje koncentraciju toksina i toksičnog sadržaja lizosoma u krvotoku. Najčešći toksini u lizosomima su okolišni toksini, različiti organski i anorganski kemijski spojevi koje je proizveo čovjek, mikroplastika te teški metali.

Svakako se može povući poveznica pojave dječje paralize s počecima uporabe pesticida na bazi olovnog arsenata od 1880. - 1892. godine. Polio virus (dječja paraliza) evidentiran je 1894. godine kada je i nastala pandemija te bolesti kod djece. Olovni arsenat korišten je u agrikulturi kao visoko efektivni insekticid za zaštitu od jabukovog moljca, ali i drugih insekata. Također, u to vrijeme, masovno se koristila živa u medicini i poljoprivredi.

Da li ste znali: kada bi sadržaj – ispun, dvije živine plombe (za dva zuba), ispustili u jezero prosječne veličine da bi se po današnjim sigurnosnim standardima to jezero smatralo zagađenim za plivanje i rekreaciju?

Logično možemo zaključiti: virusne bolesti samo su pojačale izbacivanje toksičnih komponenti lizosoma u krvotok te da krivac za nastala oboljenja nije virus, nego toksičan sadržaj iz okoliša nakupljen u stanicama. Autoimuni proces koji se pritom javlja nastaje kao hiperreaktivni proces imunološkog sustava na toksične komponente iz stanica te uzrokuje fizičku manifestaciju simptoma. Viruse možemo nazvati egzosomima, prirodnim sekretornim vezikulama, česticama koje se otpuštaju iz stanice kao posljedica raspadanja stanice ili pojačanog izlaska virusa iz stanice. Egzosomi su poželjni produkti virusnog djelovanja na stanicu jer uklanjaju iz stanice sve toksine. Eliminacija toksičnog materijala iz stanice uzrokuje pojavu simptoma koje nazivamo „virusnim oboljenjem“. U vrijeme pandemije koronavirusa Covid-19, globalno se raspravljalo o pacijentima s komorbiditetima, koji su bili i najugroženiji, no nismo sa zapitali što se krije iza tih komorbiditeta? Starije osobe te pretile osobe koje su najčešće hospitalizirane na odjelima intenzivne njege kao posljedica virusnog oboljenja, ujedno su i najotrovanije s okolišnim toksinima. Pretili te osobe koje su sklone debljanju, sklone su i masovnom odlaganju okolišnih toksin u masno tkivo i stanice, zbog oslabljenog rada jetre. Starije osobe sklonije su progresivnom smanjenju mišićne mase te povećanju masnog tkiva. Okolišni toksini skloni su nakupljanju u masnom tkivu zbog pretežno lipofilnog karaktera. U slučaju zaraze s virusom, koji se razmnožava s pomoću manipulacije lizosomima, doći će i do masovnog otpuštanja staničnih otrova i teških metala u krvotok. Ako osoba sama po sebi ima slabiju funkciju jetre ili bubrega, samim time i oslabljenju mogućnost detoksikacije, takvo stanje može dovesti do nakupljanja staničnih toksina u krvotoku, intoksikacije i smrti.

Stoga, zapitajmo se, jesu li stvarno virusi krivci za „virusne bolesti“, ili su to ustvari simptomi masovnog otpuštanja nakupljenih staničnih toksina u krvotoku? Virusi su četice koje postoje na Zemlji tisućama godina prije nego što je postojao ljudski organizam. Njihova prvotna funkcija nikada nije bila da uzrokuju smrt ljudske rase, jer onda ljudska vrsta ne bi niti postojala, već su dio normalnog ciklusa unutar globalnog ekosustava Zemlje. Ovdje su s nama kako bi nam pomogli u detoksikaciji i identifikaciji štetnih molekula, te kako bi nas naučili da igranje s prirodom kao i narušavanje ekosustava Zemlje može imati kobne posljedice.

Što možemo napraviti?

Mnogi će reći pa zato postoje cjepiva. No je li to mudar pristup? Svakako nije, cijepljenjem uvodimo određenu količinu mrtvih virusnih čestica ili proteina (fragmenata virusa) u tijelo, te pritom imunološkom sustavu dajemo informaciju o postojanju tog virusa. Stoga cijepljenjem imunološki je sustav već treniran da eliminira neke viruse iz tijela i prije nego što oni dođu do stanice te izvrše svoju detoksikacijsku funkciju. Sezonska cijepljenja, kao i kalendar cijepljenja koji smo prošli od mladosti do sada, uskratio nam je mogućnost kontakta s virusima, samim time onemogućena nam je identifikacija i detoksikaciju nakupljenih otrova u tijelu. Cijepljenje je lažan i brzi bandažni pristup za "rješavanje" globalnog problema prevelike količine toksina u okolišu, a služi isključivo bogaćenju farma industrije i zasljepljivanju masa o gorućem problemu intoksikacije. Cijepljenjem ne rješavamo duboko ukorijenjen problem zagađenja okoliša i ljudi. Valja napomenuti da su teški metali i toksične molekule sastavni dio svih cjepiva.

Za borbu protiv neugodnih autoimunih detoksikacijskih simptoma koje pokreću virusi, ponajprije bi trebalo započeti s masovnom eliminacijom organskih i anorganskih spojeva iz uporabe u proizvodnji hrane te prelazak na organski uzgojnu hranu. Neugodne simptome „virusnog oboljenja“ tj. intoksikacije možemo ublažiti raznim detoksikacijskih tehnikama, od limfne drenaže, uporabe saune, do primjene „bindera“ tj. kelatora otrova iz organizma (npr. pektini, zeolit, aktivni ugljen, klorela).

Također, postoje prirodne molekule i biljni ekstrakti koje smanjuju brojnost virusnih čestica u organizmu (usporavaju razmnožavanje virusa), kao što su eukaliptol, bajkalska kapica, forzicija, ravintsara (cineol) i mogu se koristit kao dodatak detoksikaciji kako bi simptomi virusne detoksikacije bili što blaži. Izuzetno je bitan pravilan metabolizam te raspored minerala i vitamina u tijelu, koji utječe na način kako će se virusi ponašati u našem tijelu. Stoga tehnike balansiranja razine minerala i vitamina u tijelu trebale bi biti ukomponirane u ovaj proces. Za brzo ozdravljenje od virusne detoksikacije posavjetujte se s naturopatom koji se razumije u funkcionalno liječenje.